Istorija muzike na našim prostorima pamti mnoga velika imena, ali rijetko ko je ostavio tako dubok i neizbrisiv trag u svjetskim okvirima kao Nada Knežević. Često nazivana “prvom damom džeza”, ova Vanserijska umjetnica rođena 1940. godine u Beogradu, započela je svoju nevjerovatnu muzičku priču prije nego što je uopšte postala punoljetna.
Njen talenat je bio toliko silovit da je već sa nepunih 15 godina zakoračila na scenu, a ubrzo nakon toga postala prva žena s evropskog kontinenta čije je ime trajno upisano u svjetsku enciklopediju džeza.
Od beogradskih igranki do Belog dvora
Nadin uspon bio je munjevit. Nakon debitovanja na koncertu “Mlade snage na polju džeza” 1956. godine, njeni nastupi na Opatijskom festivalu i hitovi poput „Ciganske noći“ lansirali su je u sam vrh jugoslovenske estrade.
Preokret u karijeri dogodio se kada ju je Jugoslovenska radio-difuzija poslala na prestižno evropsko takmičenje u Baden Badenu. U pratnji čuvenog džez orkestra pod dirigentskom palicom Rola Hansa Mulera, Nada je pomela konkurenciju i osvojila zlatnu medalju.
Ovaj trijumf donio joj je poziv koji se ne odbija. Čelnici Radio Beograda odveli su mladu pjevačicu direktno u Beli dvor. Kako se kasnije s ponosom sjećala, sjedila je skromno u soknicama kada su se vrata otvorila, a ispred nje su se pojavili Josip Broz Tito i Jovanka, što je u ono vrijeme predstavljalo najveću moguću počast.
Odbijeni holivudski ugovori i saradnja s legendama
Na vrhuncu slave, 1962. godine, Nada odlazi u Zapadnu Njemačku i Skandinaviju, gdje je nastupala u elitnim klubovima i snimala za inostrane radio stanice. Strani mediji su joj predviđali planetarni uspjeh, ali sudbina je imala drugačije planove. Zbog bolesti oca, odlučuje da žrtvuje svjetsku slavu i vraća se u domovinu.
Ipak, njen moćni vokal nije prošao neopaženo među svjetskim velikanima. Čuveni američki magazin “Daunbit” pisao je o njenom glasu s divljenjem, a legendarni američki džez pijanista Čik Korija bio je toliko fasciniran njenom improvizacijom na sceni da joj je ponudio da postane stalna pjevačica u njegovom bendu. Nada je kasnije prepričavala kako je Korija nakon koncerta uzbuđeno pitao: „Ko ovo pjeva, ko pravi ovaj lom?!“.
Posljednji aplauz i borba za prave vrijednosti
Iako je punila dvorane širom svijeta, uključujući i prestižni “Albert Fišer hol” u Americi gdje joj je publika skandirala na nogama, muzička scena u Jugoslaviji počela se mijenjati krajem prošlog vijeka. Nada je otvoreno kritikovala estradni sunovrat, naglašavajući da su preko noći kvalitetne umjetnike zamijenile „našminkane lutke bez sluha“.
Svoj posljednji veliki koncert pod nazivom “Nada Beogradu” organizovala je sama 1995. godine, što je u medijima proglašeno kulturnim događajem decenije. Godine 2007. doživjela je emotivni povratak na scenu kada joj je na Nišvil džez festivalu uručena nagrada za životno djelo, dokazavši da istinska umjetnost i dobar glas nikada ne gube sjaj.